Obitelj je temeljna društvena jedinica, prva, osnovna životna zajednica osoba, najmanja društvena stanica i kao takva utemeljena je ustanova za život svakog društva. Rođenjem u obitelji, nikada se ne dobiva prilika izbora – svi su, uključujući i napuštenu djecu, rođeni u/s obitelji. Family, is essentially, made of those people who look after, who play a crucial role in our upbringing and who teach us those lessons in life, which can never be learned through any school or text book.Obitelj je u suštini, ona u kojoj se ljudi brinu jedni o drugima, igra ključnu ulogu u odgoju i uči one, prve lekcije u životu, koje se nikada ne mogu naučiti kroz obrazovanje ili iz knjiga. We assimilate the basics of discipline and responsibilities from our family relationships .U njoj se usvajaju osnove discipline i odgovornosti, koje urastaju u čovjeka i oblikuju ga.
Sklapanje braka iz ljubavi nije preduvjet za idealnu obitelj, niti je ulaznica za sretan život u budućnosti. Koliko su budući supružnici uopće bili pripremljeni za brak – zajednički život te moralno zreli, a između ostaloga kakvi su bili njihovi obiteljski odnosi, je li izgradnja međusobnih supružničkih odnosa utemeljena na stabilnoj podlozi i je li spremna oduprijeti se kriznim vremenima, i koliko je ljubav jaka kada je najviše potrebna? Obitelj se proširuje, dopunjava dolaskom djece – plodovima života, kao težnje svih živih bića, mnogo stvari mijenja. Bez obzira na što roditelje obvezuju zakoni, konvencije i deklaracije o dužnostima roditelja, pravima djeteta i njegovom najboljem interesu, sasvim je prirodno da se oni brinu za svoju djecu. Iako odgajanje djece nije neposredno biološki uvjetovano, ono se oslanja na osjećaje, vezanost za potomstvo, potrebu i nastojanje da se djeca što bolje pripreme za život koji ih očekuje dolaskom na svijet.
Učinkovite poruke roditeljstva definitivno pozivaju na promatranje iz blizine na rast djece, podrazumijevaju i učenje djece svi dobrim vrijednostima na svijetu. Počevši od učenja dobrih navika i higijene, do osnova aritmetike i jezika, što su također sastavni dio roditeljstva.
Ostaje činjenica kako obitelj zauzima središnje mjesto u sustavu vrijednosti, daje potpunu podršku djeci u životnoj sredini, i podrazumijeva brigu i pomoć u zdravlju, odgoju i obrazovanju. Ona se doživljava kao cjelina, mjesto, okruženje koje omogućava djeci da se osjećaju sigurno uz stabilnu podršku na koju se mogu bezuvjetno osloniti. Obitelj je i utočište, gdje se gradi pozitivan odnos između roditelja i djece, gdje djeca dobivaju prve informacije o svojoj mladosti, gdje komunikacija roditelj-dijete doprinosi kvaliteti odnosa roditelj-dijete, a gdje su roditeljski interesi usmjereni na nadzor i kvalitetan odnos koji gradi međusobno povjerenje između roditelja i djece. „Siguran, privržen, prihvaćajući odnos između roditelja i djeteta služi kao odbojnik, zaštitni činitelj od sociookolinskih, individualno-psihičkih i situacijskih stresora, te osnažuje strategije suočavanja obitelji.“
Izvor: VUKASOVIĆ, A., Pedagogija, Hrvatski katolički zbor MI, Zagreb, 2001.
PEĆNIK, N., Međugeneraciski prijenos zlostavljanja djece, Naklada slap, Zagreb, 2003.
Sretan dan obitelji od naših vrtićkih skupina “Mala sirena”, Mrvica i “Mali princ”, Radobolja
